PuČko otvoreno uČiliŠte
Mali LoŠinj

The Beatles Eight days a week

Odsječak 'turnejskih godina' (250 koncerata od 1963.-1966.) benda kada su živjeli u pokretu, od koncerta do koncerta, gužvajući se po hotelskim sobama, pišući nove pjesme u kombijima i izbacujući dva albuma godišnje. Događaji oko koncerta The Beatlesa na njujorškom ‘Shea Stadiumu’, koji je održan 1965. godine ispred čak 55 tisuća ljudi. Lepeza intervjua, glazbe, arhivskih snimaka i priča vezanih uz fenomen The Beatlesa, obožavanog benda koji je zauvijek obilježio svjetsku glazbenu scenu.  

The Beatles!
Svi znaju za njih, ali ne znaju (cijelu) priču – kako su simpa čupavci iz Liverpoola pokorili svijet, potukli sve rekorde, stvorili rijeku raspamećenih obožavatelja/ica, torpedirali se na zvjezdano nebo i tamo ostali – odgovara zabavan, poučan i dirljiv dox „Eight Days a Week – The Touring Years“ dvostrukog Oscarovca Rona Howarda. Film je odsječak 'turnejskih godina' (250 koncerata od 1963.-1966.) benda kada su živjeli u pokretu, od koncerta do koncerta, gužvajući se po hotelskim sobama, pišući nove pjesme u kombijima i izbacujući dva albuma godišnje, a posljednja klapa pada na čuvenu svirku na londonskom krovu 1969., što je bio posljednji zajednički koncert benda koji je do tog trena prošao sito i rešeto, što su sve uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji i držali se zajedno, te nisu bili usamljeni pojedinci poput Elvisa, u cijelom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje.Filmska reminiscencija Beatlesomanije obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz tog razdoblja podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Kritika vibrira izrazito pozitivnim tonovima, proglasila ga je 'must see' filmom, The Observer 'tvrdi' da će film, baš kao i bend (p)ostati legenda, The Independent ga jednostavno proglašava magičnim, dok Daily Mirror ističe njegovu univerzalnost, kao film koji bi svatko trebao pogledati. U svakom slučaju, okorjeli fanovi benda (a i zaljubljenici u glazbu) nisu mogli dobiti bolju ostavštinu.